 |
Slobodna Jugoslavija
Za sve nas, bez predrasuda, za bolje sutra!
|
| Prethodna tema :: Sljedeća tema |
| Autor/ica |
Poruka |
goranm
Pridružen/a: 11. 05. 2005. (20:53:08)
Postovi: 17
Lokacija: Jugoslavija-Beograd
|
 Postano: 13.05.2005, 01:17 Naslov: POSL(J)EDN(J)I TITOV GOVOR-22.12.1979. |
 |
|
Posljednji Titov govor odrzan 22. 12.1979. godine za Dan armije. Jasno se vidi da je uvidio da su ga lagali najblizi saradnici samo je kasno bilo
| Citat: | Prvo, èestitam vam Dan armije koji slavimo sutra. Cestitajuæi vama, èestitke upuæujem i svim pripadnicima naše armije.
No, drugovi ja vas nisam pozvao da bi slavili Dan armije, pozvao sam vas da s vama, mojim vojnim komandantima, raspravim neka aktuelna pitanja za buduænost naše armije, a i Jugoslavije. Svi vi znate da sam ja star, da æu za par mjeseci, u maju iduæe godine, navršiti 88. godina, a znate i to da sam, posebno nakon Havane umoran i da mi se pogoršalo zdravlje i da æu morati u bolnicu. To je i razlog da sam odluèio, da kao vaš Vrhovni komandant, s vama, mojim vojnim saradnicima raspravim neka pitanja, a u vezi su sa stanjem u JNA, kao i o nekim politièkim pitanjima koja su u vezi sa zadacima koja naša armija ima po Ustavu. Naime, ja sam prije Havane imao nekoliko višednevnih razgovora sa mojim predratnim i ratnim saradnicima, koji su sada u penziji i od njih sam dobio mnogo informacija o kojima želim da danas i sutra o njima zajedno raspravimo, da zauzmemo jedinstven stav što èiniti da o takvim informacijama ne raspravlja ulica, inostrana, a i naša štampa. Ja æu poslije razgovora s vama imati razgovore s politièkim vrhom Jugoslavije, a tu su sada prisutni Vlado i Lazo u ime Predsjedništva partije i SFRJ, a prisutan je i Kosta u ime boraca NORa. Pitanja o kojima želim razgovarati s vama ima podosta, a meðu prvima je da ja, kao vaš Vrhovni komandant, budem informiran o stanju u JNA. Od našeg vojnog vrha dobio sam, kao osnovu za ovaj razgovor, opširnu pismenu informaciju, koju mi je dao general Ljubièiæ, a potpisali su je i svi komandanti armijskih oblasti, kao i komandant JRM i JRV. Citajuæi tu informaciju bio sam šokiran iznesenim stajalištima o sigurnosnoj situaciji u zemlji. Znao sam da je sigurnosno stanje na Kosovu, a o tome æu govoriti opširnije kasnije, loše, ali nisam znao da su i meðu republièki odnosi naših republika pali na tako niske grane. Tako je, u toj informaciji iznesen i podatak da neki hrvatski kadrovi, koji su i za vrijeme oslobodilaèkog rata iskazivali takve nacionalistièke ambicije, sada u užem krugu istomišljenika, govore da smo pogriješili što je i BiH stvorena kao republika, da ona pripada Hrvatskoj kao i za vrijeme rata kad je bila pod NDH. Osim toga, od drugova koji su bili kod mene prije Havane, èuo sam da i u Sloveniji ne ide kako treba, a da u Srbiji „pate" što su pokrajine dobile, po novom Ustavu, državnièki status. To su pitanja o kojima želim govoriti s vama, a to tim prije što je JNA, po Ustavu dobila zadatak da èuva integritet Jugoslavije, da bude nositelj jedinstva u Zemlji. Ima i tu još nekih pitanja, kao što su ispravljanje nekih historijskih, do sada objavljenih neistina, a koje su se i zbog pojedinaca stavljale „pod tepih".
No, idemo nekim redom. Rekao sam vec da je politièko i sigurnosna situacija na Kosovu svakim danom sve lošija. Stvoren je neki jaz i netrpeljivost izmeðu kadrova srpske i albanske nacionalnosti. Kadrovi Albanci iz Kosova misle, da ako su po Ustavu iz 1974. godine dobili veæa prava, pa dijelom i državnost, a ja napominjem da sam bio protiv tog Ustava, da mogu samostalno obavljati i državnièke aktivnosti. Tako je nedopustivo da mogu mimo republike Srbije, a i Federacije, voditi državnièke razgovore s Albanijom. Tako su samoinicijativno, bez našeg znanja, dovodili iz Albanije profesore da na fakultetima i školama predavaju historiju po albanskom programu, da uèe našu djecu i studente da je Kosovo sastavni dio velike Skenderbegove Albanije, koja je privremeno pod Jugoslavijom. Ili, mi malo znamo o aktivnosti albanske emigracije, a vidite drugovi, ona ubire „danak" za školovanje Albanaca za komandire koji æe komandirati za èesto najavljivani „narodni ustanak" na Kosovu. Imam podatak da njihovi obavještajci i viši oficiri iz „Sigurimija" predaju marksizam na Prištinskom univerzitetu, a dobio sam podatke da neki, kao Bakali, Hodža i dr. imaju svoju „privatnu" obavještajnu službu na podruèju ne samo Srbije, veæ i u drugih republika, a posebno zbog šverca droge preko albanskih luka. Naime, javna je tajna da pri albanskoj mornarici postoji poseban odred za šverc droge. Sve se to dešavalo na Kosovu pa su, poslije IV brionskog plenuma i pada Rankoviæa, Službu bezbjednosti razbili i sada „caruje" ne samo „Sigurimi", vec i „privatne" obavještajne službe u toj pokrajini. Zamislite svi ti koji sada vièu: „Kosovo republika" i koji rukovode takvom akcijom imali su pripremljene spiskove koje ljude iz Službe bezbjednosti na Kosovu treba maknuti. Obavještajna služba iz Tirane „Sigurimi", po našim podacima, ima u toj pokrajini preko hiljadu svojih ljudi, a oni su organizirali svoje centre i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a nažalost i u Beogradu. Iako se sve to radi tajno, ipak su neke njihove aktivnosti otkrivene. Posebno me
zabrinjava podrška separatizmu na Kosovu od nekih rukovodeæih
ljudi u Sloveniji i Hrvatskoj. Nije sluèajno Kardelj još ranije upozorio kosovsko rukovodstvo da takvom politikom „siju vjetar, a žnjet æe buru". Od ranije, a posebno od 1974. godine i donošenjem novog Ustava pokrajine, a posebno na Kosovu, igraju se veliko državne politike. Tako i na Kosovu, a i u Novom Sadu ,,državnici" kažu: „Mi nemamo zajednièkih interesa u vanjskim i drugim državnièkim problemima sa Srbijom". A, èije su one pokrajine, nego republike Srbije? S takvom politikom se pod hitno mora prekinuti. Evo, da ne ponavljam na Kosovu su „uvozili" profesore iz Tirane, koji su napravili historijski ,,lom" u Prištini, a u vanjskoj politici tvrde: Mi smo pokrajina koja ima pravo ratificirati meðudržavne ugovore. Tu „privilegiju" drugovi nema niti jedna republika u Jugoslaviji, a i u Prištini i Novom Sadu oni su se bi uzeli i to pravo koje ima samo Federacija.
Sjeæam se, drugovi, zime 1968. godine kad su u Tetovu razbijene demonstracije albanskih nacionalista, mnogi pa i osuðeni pobjegli su na Kosovo, gdje su nesmetano nastavili školovanje ili dobili pravo, a neki su dobili i odgovorna mjesta. Pokrajinsko rukovodstvo albanske nacionalnosti tvrdilo nam je da bježe zbog „makedonskih šovinista" i da im treba pomoæi. Pa i u Zagrebu i Ljubljani bilo je takvih razmišljanja. S druge strane, pridošlicama iz Albanije davali su jugoslovensko državljanstvo s motivacijom da bježe iz Albanije zbog terora. Tko im je to omoguæio? Mi drugovi! Nitko drugi. Sto smo posijali to æemo i žnjati. A evo, poslije IV plenuma i pada Marka iz Kosova sve do sada iselilo se preko deset hiljada Srba i Crnogoraca. Kuæe su im otkupili Albanci za „zelene" dolare i to po povoljnim uvjetima.
Drugovi, moram reæi, kad je u pitanju Kosovo da svi koji su glasali za Ustav 1974. godine biti æe krivi za sudbinu Jugoslavije. Jedini koji je imao hrabrosti da javno glasa protiv Ustava bio je narodni heroj Radenko Mandic, koji je tvrdio da je takav Ustav protivan AVNOJskim naèelima. Zar nije znaèajna i Kardeljeva poruka koji je pri donošenju ustava rekao: „Nije važna država, veæ oni koji imaju vlast". A, vidite, sada kada imamo ovakav Ustav, a on nam onemoguæava kontrolu, posebno u politièkim potezima u republikama i pokrajinama, razbuktava se nacionalizam kao na Kosovu. Tada æe se svera interesa nacionalizma usredotoèiti i na JNA, a to je najopasnije za integritet Jugoslavije. Ja imam osjeæaj, volio bih da se varam, da i u JNA ima, kao i 1971. godine, kadrova koji su zatrovani nacionalizmom. Pratim, osim Kosova dogaðaje i u Sloveniji i Hrvatskoj i to nisu stvari èiste. Ponavljam volio bih da se varam. Ja sam oktobra ove godine kosovskom rukovodstvu otvoreno rekao na sva ta pitanja, ali kori
sti nema. Naime, nacionalisti i iridenta na Kosovu koriste nejedinstvo u Jugoslaviji oko rješavanja kosovskog pitanja. Slovenija i Hrvatska imaju neka nerašèišæena gledanja na kosovski problem. Tko priželjkuje našu neslogu? Oni koji nas nisu nikad voljeli. Vidite sada razmišljam i o našem V kongresu i što smo tada rekli o toj pokrajini. Kao danas sjeæam se naših zakljuèaka da je na Kosovu i Metohiji uèinjeno za vrijeme rata niz slabosti i grešaka. Partijske organizacije i tada su se dijelile na „šiptarske" i „nešiptarske", osjetio se i tada nacionalizam i sektaštvo. Veæina Albanaca od 19411945. godine bila je na strani okupatora. Teško je bilo biti partizan tada u toj pokrajini. S jedne strane okupator, a s druge aktivni balisti. Do novembra 1944. godine i odlaska okupatora, nismo tu imali ni pedlja osloboðenog teritorija. Ono malo partizanskih jedinica formirano je tokom 1943. godine borilo se na jugu Srbije i Makedonije, a na Kosovu ne. Morali smo zbog vojnog otpora Albanaca u februaru 1945. godine uvesti na Kosovo vojnu upravu. Prije toga, avgusta 1944. godine i pored poziva na prekid suradnje s Njemcima, Albanci su i dalje saraðivali s okupatorom. Tek novembra 1944. godine uz veliko dezerterstvo i otpore poèela je mobilizacija koja je završila, kako sam rekao vojnom pobunom i uvoðenjem vojne uprave. Sada nakon pada Rankovica 1966. godine mnoge se te istine i stvari falsificiraju. Neki, kao Hasani, Bakali i Hodža miniziraju broj uèesnika u vojnoj kontrarevoluciji i vojnoj pobuni decembra 1944. godine. U teškoj zimi 1944-1945. godine nemiri se nisu dešavali samo na Kosovu. Vidio sam i dokumenta o pobuni Albanaca koji su bili regrutirani za popunu naših jedinica i na sremskom frontu. Te pobune bile su organizirane. U Boru, na primjer, u toku jedne noæi pobunjeni Albanci poklali su sve komesare i komandante svojih jedinica. U toj pobuni uèestvovalo je oko šesto Albanaca, a do takvih pobuna došlo je i u Vršcu, Panèevu, jer Albanci nisu htjeli na front protiv Njemaca.
Da, sada kada se prisjeæam tih zbivanja mnogi me pitaju zašto i sada ne uvedemo vojnu upravu u toj pokrajini. Mislio sam i o toj soluciji, ali su me, a tu je Vlado, odgovorili on i Edo Bevc. Ja znam da je to što se dešava na Kosovu ne samo antijugoslovenska aktivnost, veæ je to i antidržavni akt i to treba pod hitno sprijeèiti. Tako to dalje ne može. Da je Bevc živ poslao bih ga i sada u Prištinu, ne da gasi požar, veæ da gasi vatrenu stihiju kojm je zahvaæeno cijelo Kosovo. Naime, èuo sam da Hodža, Hasani, Bakali i drugovi ne žele razgovarati sa republièkim rukovodstvom u Beogradu, a da ih ni mi u Federaciji bez ustupaka ne zanimamo. Kad sam 1974. godine bio protiv davanja takve samostalnosti pokrajinama, Kosovu i Vojvodini, a tu je Vlado pa æe i to potvrdit, tada mi je Bevc odgovorio da sam „prestrašen" od buðenja nacionalnih osjeæaja u tim republikama i da se inaèe i ne mogu ponovit 1968. ili 1971. godina. No, Bevc je mrtav, ali je tu takoðer kreator tih ustavnih promjena, njegova „desna ruka", Vlado, koji je tada bio istog mišljenja kao i Bevc, pa i on može potvrditi da sam, a zbog toga nisam potpisao novi Ustav, bio protiv takvih promjena. Ustav je potpisao Mika Spiljak, to je istina. No, sada kada moramo goriti vatrenom stihijom nacionalizma na Kosovu, a i autonomaša u Vojvodini teško je biti pametan što uèiniti. Da li uvesti vojnu upravu ili pokušati još politièkom akcijom to sprijeèiti. Zamislite, drugovi, koliko su daleko išli neki kosovski rukovodioci da su od našeg vojnog vrha, i to službeno, zatražili da mladiæi iz te pokrajine služe vojsku samo u toj pokrajini, a da se i otvori rasprava da se pri obuci regruta koristi samo albanski jezik. Ja sam dobio dojam da oni žele stvoriti svoju neku vojsku balistièkog formata.
Ovih dana kada budem razgovarao s politièkim vrhom Jugoslavije toj temi moramo dati, ne samo politièki znaèaj i težinu, veæ i drugi znaèaj u pokušaju da razbijemo separatizam u toj pokrajini i da saèuvamo integritet zemlje. Jer ja neæu dozvoliti nikakav separatizam ili prièu da je „odzvonilo monolitnom jedinstvu u Jugoslaviji" i da je takav odnos u našim republikama ušao u krvni tok naših kadrova, a posebno na Kosovu.
Ja sam, drugovi, ponavljam, ali vam to moram reæi, zabrinut sa politièkim i sigurnosnim stanjem u toj pokrajini. Naime, u toj informaciji koju sam dobio od generala Ljubièiæa ima i podataka koji govore da se i vojne starješine albanske nacionalnosti èesto solidarizuju sa takvom separatistièkom politikom i da su se aktivirali da i oni dadu, na razne kamuflirane naèine, podršku toj separatistièkoj platformi. Ministar unutrašnjih poslova dao mi je, prije mog odlaska u Havanu, jednu informaciju da i naše snage bezbjednosti na Kosovu imaju problema s takvim nacionalistièko separatistièkim aktivnostima pokrajinskih funkcionera. Zamislite, u SUPim centrima Prištine i drugim gradovima na Kosovu, kružilo je pismo u kojem se pozivaju rukovodioci SUPa albanske nacionalnosti da daju podršku takvoj politici, a posebno da na Kosovu treba biti najmanje devedeset posto milicionera roðenih na Kosovu i to albanske nacionalnosti. U SUPu se uspjela razbiti takva politièka aktivnost, ali po dobivenim podacima sada se takva aktivnost provodi tajno i kako se tvrdi u toj informaciji oni govore i to javno: „Sada više nema Rankoviæa i nema ih nitko pravo prisluškivati i kontrolirati." Da oni žele samostalnost, svoju republiku, a po mojim saznanjima i više. Iako me uvjeravaju da to nije istina, po mojim informacijama veæ imaju plan stvaranja Skenderbegove velike Albanije.
Da, drugovi, to je samo jedan dio problema te pokrajine. Ja sam dobio i podatke da pokrajinsko rukovodstvo i prije, a posebno od 1974. godine, raskošno troši novac koji im se daje kao nerazvijenom dijelu naše zemlje. A, ne samo to. Imam dokaze da preduzecima iz Slovenije i Hrvatske ne plaæaju raèune za investicione poslove ili kupljenu robu; kad se intervenira znate što predlažu: da im se pedeset posto otpiše, a da èe ostatak platiti. To tako ne može iæi dalje. Netko æe morati dati odgovor i na to pitanje. Jer kad nam je sigurnosno politièka situacija u pokrajini loša ne smijem dozvoliti da nam ucenama isti ti pokrajinski rukovodioci ekonomski uništavaju privredu drugih republika.
Imam osjeæaj, drugovi, da tu imaju svoje prste i naši „prijatelji" sa Zapada. Vjerujem informaciji generala Ljubièiæa da vojno obavještajne, službe SADa, posebno njihova CIA, pod šifrom „Kornjaèe" ili „Zablji Skok" imaju veliki upliv na politièko sigurnosno stanje na tom podruèju Jugoslavije. Jer, kako onda drugaèije protumaèiti da se visoki funkcioneri, ne samo iz Amerike, veæ i Njemaèke ili Engleske, a to slušamo svakodnevno u radioemisijama „Glasa Amerike", toliko interesiraju za tu našu pokrajinu i brinu se za sudbinu graðana albanske nacionalnosti sa Kosova. Oni objavljuju najbanalnije informacije i kad se Albanac i Srbin potuku radi djevojke. Imam ja i drugih informacija koje potvrðuju tu istinu. Naime, neki na zapadu misle da je sada vrijeme „uplesti" prste u Jugoslaviju. Tvrde, moramo biti spremni za dan ,,D", dan kad više neæe biti Tita jer je on, tvrde oni, jedina osoba za stabilnost Jugoslavije. Da, ja jesam odgovoran narodima ove zemlje za njezin integritet, za stabilnost, ali da nema vas, naše Armije šta bih ja mogao èiniti u situacijama kao što je ova sada na Kosovu. Ništa. Jer, zamislite istinu da je rukovodstvo u Prištini, a posebno njihovi ilegalni aktivisti, dobro informirano o zapadnim strategijama. O tome i o toj temi je Fadilj Hodža razgovarao, kako sam informiran, sa Stane Dolancom, a i Sinan Hasani je sa Lazom ono obazrivo, da ne uvrijedi „zapadne saveznike", govorio o sve veæem broju zapadnjaka koji posjeæuju Prištinu i razgovorima koje vode. Njih ne interesira da pomognu veæ da naðu „saveznike" za svoje planove. Još æu se konsultirati kad budem razgovarao sa politièkim vrhom, ali sam vec sada u ozbiljnim razmišljanjima da u Prištinu pošaljemo jednu komisiju, a ja cu inzistirati da na njezinom èelu bude Vlado i da se otvoreno razgovara o nastaloj situaciji i da se dade sud tko je kriv za takvo nestabilno stanje u pokrajini. Rekao sam da neki, kao Tempo, predlažu da, kao i 1945. godine, na cijelom podruèju Kosova uvedem vojnu upravu jer da je to jedino rješenje stišavanja situacije u pokrajini. Cekat cu izvještaj komisije i ako ja budem uvjeren
da drugih solucija nema bit æu prisiljen, pa što god na Zapadu budu mislili, uvesti Vojnu upravu. Ako se odluèim na ovaj potez, a sve sam sigurniji da æu morati, onda æe neki od pokrajinskih rukovodioca, ne samo partijski veæ i sudski odgovarati za takvu politiku. Pa zaboga, to je ne samo politièki neposluh, veæ i antidržavni akt za koji netko, jasno, tko je kriv, mora odgovarati. Imam pouzdan podatak da ce se sada, dok cu ja biti na ljeèenju, primiriti. A, u toj informaciji na službe, proèitao sam da imaju toèno razraðen plan kako organizirati pobune u Prištini, Trepèi, Kosovskoj Mitrovici, a i u Tetovu u Makedoniji. Cekaju moj odlazak da idu u realizaciju svojih separatistièkih planova. Oni se nadaju našim „brzopletim" sudskim procesima bez dokaza. Ne, neæe biti „politièkih procesa", ali ce biti sudovanja onima koji su akteri takvih planova. Jer mi ne smijemo dozvoliti da nam u Jugoslaviji netko, tko je najmanje zaslužan, razdire jedinstvo, a vi vojni rukovodioci i naša Armija morate biti èuvari i nosioci tog jedinstva. Zašto sam to rekao? Naime, imam informacije, ne od vas, veæ od mojih nekadašnjih suradnika koji su u penziji, da i kod vas, jasno, jer je došlo do smjene kadrova, nema potpunog jedinstva. Mlaði generali i viši oficiri, posljeratni kadrovi, imaju drugaèije razmišljanje, kad su u pitanju situacije kao ova na Kosovu, od vas, mojih ratnih komandanata.
Moram i o tome nešto više reæi. Ne, da bih nekoga optuživao, niti da bih zbog toga o toj temi otvorio širu raspravu, veæ da sa vašom odgovornošæu te nesporazume kod nekih vojnih starješina razjasnimo, pa ako je potrebno da se i „rastanemo" s takvim starješinama. Jer, ja na tome inzistiram, a to morate znati, da JNA mora biti jedinstvena, ona je Armija svih naroda naše zemlje bez obzira na nacionalnost starješina. Naime, vi ste upoznati da se od prije dvadeset godina, na inzistiranje politièkog vrha nekih naših republika, a posebno Hrvatske i Slovenije, starješinski sastav, a posebno viših oficira i generala u JNA popunjava po sistemu „kljuèa" po nacionalnosti. To je dobro, ali i loše. No, kada je rijeè o odabiru kadrova po „kljuèu" moram istaæi da sam èuo od nekih naših generala, posebno je tu „istinu" isticao general Ivan Gošnjak, da je popunjavanje JNA po nacionalnom „kljuèu" loša stvar, da æe nam se kad tad to vratiti kao bumerang. Evo, ovo što se sada dešava na Kosovu, posebno kod starješina albanske nacionalnosti, rezultat su tog „kljuèa". Sada kad spominjem, po ne znam koji put, prilike na Kosovu, prisjetio sam se, a skoro sam zaboravio taj sluèaj spomenuti, januara ili februara 1945. godine i oštrog istupa u razgovoru sa mnom Josipa Kopinièa Malog kad su u pitanju bili Albanci. Naime, pred kraj rata, januara
1945. godine, naše su crnogorske jedinice razoružale jednu od nje
maèkih divizija koja je bila popunjena vojnicima albanske nacionalnosti. Pa i starješine, osim komandanata, bili su Albanci. Ja se ne sjecam tko mi je predložio da tu diviziju, jasno s popunjenim našim komandnim kadrom s Kosova, ponovno naoružam i pošaljem na Sremski front. Moj prijatelj, Kopiniè, kao predstavnik Kominterne, bio je protiv naoružavanja te divizije. Rekao mi je: „Zapamti Stari, oni ce se na tom zadatku okrenuti protiv nas. Ti još ne poznaš Albance. Oni jedno govore, drugo misle, a treæe rade". Nisam ga poslušao, naoružali smo te vojnike, a šta nam se dogodilo? Na sremskom frontu oni su se, kad su likvidirali svoje, jasno, naše komandante i komandire, priklonili Njemcima i mi smo imali, u borbi s njima nekoliko stotina poginulih. Zašto sam vam to rekao? Ne da bih generalizirao o neprijateljskim aktivnostima u pokrajini sve što se tamo dešava, veæ zato da shvatimo da moramo pomoæi mnogim našim starješinama Albancima koji su zavedeni i sada misle kao i oni koji još vièu: „Kosovo republika".
Sve što sam vam rekao, znam, reæi èete mi: „Pa ti si naš vrhovni komandant, što èekaš?" Znam, to je lako reci, a ja bih htio da se ta stvar rašèisti što bezbolnije, bez represalija, politièkim putem. Ne želim ponoviti 1948. godinu i Informbiro i Goli otok, kad su mnogi nevini stradali. Morat æu sa drugovima iz Predsjedništva CK i SFRJ dogovoriti što èiniti. Rekli bi ljudi: „Bolje sprijeèiti nego lijeèiti", ili „Strah nam veže ruke, ali i uništava pamet", a i jedna i druga poslovica mogu se sada staviti u kontekst sa stanjem u toj pokrajini. Ponavljam, moramo sve rašèistiti prije mog odlaska na leèenje.
Ponovno nešto o radu obavještajnih službi. Znate, ja imam, vidite, neke pribilješke pa govorim po njima. Tako što se tièe aktivnosti vojnoobavještajnih službi u toj pokrajini po nazivu u šifri „ECHALON", uz one veæ spomenute, to moramo rašèistiti sa vladama: SAD, Francuske, Engleske i SR Njemaèke koje èine jezgro tih službi i njihovih aktivnosti. Vidite, sada kada spominjem vojne obavještajne službe SAD i Evrope, pa uz njih i CIU, moram vam reæi da su oni dobro informirani o stanju u Jugoslaviji, a posebno na Kosovu. Znadu oni i ono što mi ne bi htjeli da znadu, ali kojim kanalima „cure" te informacije ne znamo. Znamo i to da su dobro informirani o politièkim previranjima, ne samo na Kosovu veæ i u Sloveniji i Hrvatskoj. Tako je Njemaèka obavještajna služba BND, a posebno od 1968. godine sve aktivnija i ona, po našim saznanjima danas ima u tim republikama stotinjak svojih obavještajaca. Njih zanima sve, od politike, vojske, ekonomije do sporta. Zalosno ali istinito, po našim saznanjima u svoju su mrežu upleli i neke naše vojne starješine, posebno one „pale" iz 1971. godine. Tako je u komandama TO Slovenije i Hrvatske zabilježen i upliv tih službi pri razradi vojnih planova, ili, primjer da nam zavrbovan general TO iz Slovenije bježi sa cjelokupnom dokumentacijom o odbrani zemlje i šiframa u NATO bazu u Italiji. Srecom, na vrijeme je otkriven pa je ta izdaja na vrijeme spreèena. Spomenut cu tu i studentske nemire u Beogradu i Zagrebu 1968. godine. I tu su htjeli zapadnjaci „ušiæariti" preko svojih obavještajnih službi. Meðu studentima u Beogradu našli su njih desetak, koji su odlazili u SAD i Englesku na uèenje jezika, zavrbovali ih i poèeli svoj program „pomoæi" studentima. Jugoslavija za kupljenu pšenicu ili kukuruz plaæala je SAD u dinarima i oni su bili na njihovom raèunu u našim bankama. Tih dana podigli su Amerikanci preko sto miliona dinara sa tih raèuna i kombijem se taj novac trebao prebaciti do „pouzdanih" punktova gdje bi se dijelili studentima kako bi se nemiri još proširili. No, naša sreæa na vrijeme su otkriveni, i umjesto njihovim zavrbovanim studentima ta velika svota novca dospjela je u ruke naših i vraæena je, sada na naš raèun, u NB Jugoslavije. Evo vam naèina njihove „pomoæi". Zbog svega toga, kad je u pitanju takva rabota sa Zapada, moramo biti oprezni i oštri. Moramo na vrijeme doznati što to „naše prijatelje" iz tih zemalja najviše, kad je u pitanju JNA, interesira.
Imam osjeæaj, drugovi, kad veæ govorim o stranim utjecajima na našem prostoru da meðu vama ima razlika kako i na koji naèin moralizirat našu Armiju. Naime, èuo sam, a to mi je rekao general Dolnièar, da na primjer, vazduhoplovstvo želi sovjetske avione i protuzraèni raketni sistem odbrane, da je i ratna mornarica naklonjena opremi iz vSSSRa, a da naš kopneni sastav želi naoružanje Zapada, posebno iz SAD. Mi tu, tvrdim i sada, ne možemo sjediti na dvije stolice. Moramo se odluèiti, a moj je prijedlog SSSR i to iz više razloga. Prvi i najvažniji je, da osim što u naoružanju ne zaostaju za amerièkim i evropskim, da ga možemo plaæati našim izvozom brodova, što poljoprivrednim proizvodima, što dijelom naše vojne industrije, a Amerikancima i Evropi moramo plaæati u zelenim dolarima. Zbog toga, takvih rasprava neæe biti. Naši komandanti iz kopnenih jedinica trebaju shvatiti razloge takve naše odluke. Pa, a vi to znate, mi smo vezani sa SSSRom i u koprodukciji proizvodnje tenkova, lakog raketnog naoružanja, pa je i to jedan od razloga takve moje odluke. Još nešto, kad je u pitanju modernizacija naše Armije, vi, moji vojni saradnici, najbolje znate koliko nasi graðani, naši radni ljudi, odvajaju za vojsku. Ja sam do sada zadovoljan kada se modermzira JNA. To smo pokazali i manevrima 1971. godine. Pa naša vojna industija razvila se u jednu od najmodernijih u Evropi. Naši su tenkovi sve traženiji u svijetu, a ne zaostajemo u proizvodnji drugog naoružanja. Vojna industrija ove æe godine izvesti vojne opreme u vrijednosti od pet milijardi dolara, a to je skoro dvostruko više od uvoza vojne opreme za našu Armiju. Takav trend moramo nastaviti i dalje da bi još više rasteretili naš budžet za izdvajanje za vojsku.
A sada želim nešto otvorenije i šire reci o nekim odnosima izmeðu naših republika, što sam na poèetku, u opèoj ocjeni samo napomenuo. Posebno želim nešto reæi o odnosima izmeðu Hrvatske i BiH. Rekao sam vec da neki kadrovi iz politièkog vrha Hrvatske, sada još ,,po tiho" u užem krugu glasno razmišljaju da smo pogrešili što smo stvorili BiH kao republiku i što smo Muslimanima dali status narodnosti. Rekao sam da se u Hrvatskoj „po tiho" govori da je ta republika umjetna tvorevina da je stvorena da se napakosti Hrvatima, a da je to po „njihovoj pravednosti" hrvatski teritorij. Da je 1939. godine bila u sastavu Banovine Hrvatske, a za vrijeme rata, u doba NDH pripadao Hrvatskoj. Moram spomenuti da je ta tema neke rukovodece kadrove u Hrvatskoj zaokupljala i za vreme rata, a posebno sredinom 1944. godine kad se NORu prikljuèio dobar dio prvaka HSSa na èelu sa glavnim tajnikom Košutiæem. Da smo tada, a i odmah nakon rata „presjekli" takva razmišljanja ne bi smo, a posebno nakon donošenja novog Ustava, morali o takvim „razmišljanjima" sada govoriti. Još prošle godine, drug Mikulic mi je govorio da se na podruèju Hercegovine o takvim ^razmišljanjima" puno govori, a posebno meðu klerom fratrima Sirokog Brijega kojim je još uvijek teško na srcu za propalom NDHa ili Banovinom 1939. godine. A, vidite, ti fratri nisu takvim idejama samo zatrovali one koji su vjernici, veæ su uspjeli oko sebe okupiti i dobar dio naše inteligencije, a posebno mladih ljudi. Zašto vam to istièem? Zato što u našu JNA, ti mladi školovani ljudi dolaze na odsluženje vojnog roka, pa bi bilo potrebno da se i o tome, o toj temi, otvori rasprava na èasovima razgovora s vojnicima. Naprosto treba, jasno, s puno takta kod vojnika otvoriti raspravu i o toj temi da bi i mi znali što naši mladi ljudi misle o toj problematici, odnosno da vidimo koliko su mladih uspjeli „zatrovati" takvom politikom. O darovanju Muslimanima status narodnosti možda smo prenaglili ali i o tome moramo otvoreno razgovarati. Možda smo, rekao sam, prenaglili u donošenju takve odluke, o tome æe „sud" doneti vreme i buduènost, odnosno tko je u pravu, oni koji su donijeli odluku ili oni koji je sada osporavaju.
Drugovi, da nam se to dogaða kriv sam i ja, a i mnogi suradnici Vlado, Duro, Bevc i drugi, da ne spominjem sve. Zašto? Mi smo dozvolili da se neka nerazjašnjena pitanja iz naše historije, posebno iz vremena pred rat, i iz ratnog vremena, stave „pod tepih" da se ne bi otvorilo a tako i rašèistilo, pitanje: tko je kriv, a tko prav za neke naše propuste tog perioda, posebno kad su u pitanju nacionalni odnosi. Tako smo drugovi, a tu je prisutan i Bakariæ, pa može to potvrditi, „preskoèili" rašèistiti pitanje A. Hebranga i saradnje nekih naših èelnih ljudi iz Hrvatske sa ustaškim pokretom. Nismo rasèistili ni tko je kriv za „sluèaj Kerestinac", za „ustanak" u Bosanskoj Krajini 1944. godine, pa tko snosi krivicu za pogibiju Lole, Konèara, Oreškoviæa i drugih naših kadrova za vrijeme rata, a znali smo da su izdajstvom ubijeni. Ne znam èijom „zaslugom" smo zaboravili da do kraja rašèistimo „Sluèaj Blaiburg" i „Koèevski rog" 1945. godine. Znam, reæi æete, pa ni sada nije kasno da se to rašèisti. Ali, morate znati da mnogi akteri „tih istina" kao na primjer: Kardelj, Hebrang, Kidriè i drugi nisu živi, pa je teško raspravljati o njima i njihovim gresima jer „mrtva usta" se ne mogu braniti. No, tu moram spomenuti i još jednu našu, posebno moju, neizvršenu obavezu prema nekim našim starim kadrovima. Naime, ja sam ovog ljeta, kao što sam vam veæ rekao, prije mog odlaska u Havanu, imao poduže razgovore sa mojim prijateljima i suborcima prije i za vrijeme rata: Vedom Zagorac i Josipom Kopinièem Malim. I jednom i drugom obeæao sam da æu, nakon Havane organizirati razgovor s kadrovima Hrvatske, Slovenije i Srbije da bi se s njima rašèistila neka nerašèišæena pitanja, nerazjašnjene historijske nedoreèenosti iz tog vremena koje smo, ne znam zašto, stavili poslije rata „pod tepih". Biti godinama optuživan za Kerestinaèku tragediju ili za sukob sa CK Hrvatske, a u vezi sa ustankom 1941. godine, i taj teret nositi na vsvojim leðima, nije lako. Zbog toga sam obeæao Kopinièu, heroju Spanije, da æu nakon Havane, organizirati raspravu rašèišæavanja tih historijskih zbivanja. Vidite drugovi, tu su i Vlado i Kosta i oni su krunski svjedoci tih dogaðaja i ta se stvar mora rašèistiti dok su živi i drugi akteri tih dogaðaja: Blaževiè, Krajaèiæ, Beliniè, Kosta, Vlado, Polonina i drugi. Jer, ako se to ne rašèisti mnoge neistine, a moram priznati da ih ima podosta, ostat æe nerazjašnjenje jasno i za našu historiju, a to nije dobro. Nije dobro ni zbog javnosti jer æe, ako to ne uèinimo, ono što je do sada objavljeno ostati kao istina ili poluistina za našu historiju. Evo samo jedna od nama „podmetnutih" historijskih neistina, a tièu se lièno mene. Meni su poznati i „podmetaèi" i razlozi zašto su otkriveni. Naime, te su historijske neistine aktivirane još prije, rata, a tièu se godina mog dolaska na èelo Partije. Akteri su: Colakoviæ, glavni akter, a pomogli su mu Dilas prije rata i Veljko Vlahoviæ poslije rata. Evo u èemu je stvar. Meni je „prišita" neistina, bolje reèeno netoèna, godina 1937. kao
godina mog izbora za generalnog sekretara partije. A, vidite, ja sam tek u kasnu jesen 1939. godine dobio od Kominterne mandat za taj položaj, a tek na V konferenciji 1940. u Zagrebu, biran sam na tu funkciju. Colakoviæ, koji je u Parizu 1937. godine bio protiv mog izbora i nije mi bio naklonjen, uz asistenciju Dilasa i Vlahovica, objavio je da sam ja na toj funkciji od 1937. godine. Kad sam pitao Roèka zašto je to uèinio, znate što mi je odgovorio? „Ne može nam Partija biti te godine bez sekretara. Gorkiæ je povuèen u Moskvu i likvidiran, a ti si Stari bio org. sekretar i vodio si partiju". To smo objašnjenje prihvatili kao èinjenicu i slavili smo te godišnjice. No, sada kad su historièari poèeli istraživati istinu, istražili su i te podatke. Da, na taj propust upozorio me je i moj suborac i prijatelj Kopiniè, pa je, da bi prestala ta tendenciozna istraživanja historièara o toj tematici u rijeèkom „Novom listu" dao 1975. godina intervju i objavio feljton pod naslovom: „Tko æe biti sekretar CK KPJ?" I pisca tog feljtona, a i Kopinièa, pokušalo se, a tu su i Vlado i Kosta, od nekih èelnih hrvatskih rukovodioca, optužiti za izdaju, ali sam ja to spreèio. Ovaj sam sluèaj napomenuo samo zato jer se tièe „moje kože" i koga je bilo najlakše rašèistiti. Ali, kako æemo rašèistiti sluèaj pogibije Lole? Pa hapšenje i streljanje Rade Konèara, ubojstvo Marka Oreškovica i niz drugih nerazjašnjenih historijskih poruka iz vremena rata? Znamo da je Lola poginuo izdajom, ali mi do danas nismo za historiju rekli tko je bio organizator te izdaje i koji joj je bio cilj. Ima takvih primjera i iz drugih republika, pa smatram da bi bilo vrijeme, jer godine prolaze, da još za našeg života te nerašèišæene dijelove naše historije ili potvrdimo ili objavimo istinu. Tako dalje, zbog istine, ne možemo ici.
Evo jednog primjera, a vezan je za Koèu Popoviæa, proslavljenog komandanta Prve proleterske brigade. On se sa radnièkim bataljonom borio na Kadinjaèi. Vidjevši, kao vojnik, da je otpor protiv nadmoænog njemaèkog napada nemoguæ, napustio je s još jednim drugom, ne mogu se sada sjetiti njegova imena, Kadinjaèu i sam krenuo prema Rogatici gdje je bio Vrhovni štab. Prije toga, na formiranju I proleterske, ja sam Koèu odredio za njezina komandanta. On to nije znao. Na putu za Rogaticu susreo se sa Lolom i Kopinièem, koje sam kao èlanove Politbiroa CKJ za neosloboðene krajeve pozvao i oni su se vraæali za Zagreb. Koèa se dvoumio da li da ide u Rogaticu ili da se prikljuèi nekoj partizanskoj jedinici tog kraja. Kad mu je i Lola, a posebno Valdes, rekao da je postavljen za komandanta tek osnovane partizanske brigade, odluèio je doæi u Rogaticu gdje je preuzeo komandu brigade. On se bojao, zbog napuštanja Kadinjaèe, da æe biti streljan, a vidite da se stvar odigrala drukèije. Ili, još jedan primjer,
kako smo historijski obmanjivali našu javnost. Mi smo, zbog situacije u IV ofanzivi bili prisiljeni na pregovore s Njemcima o razmjeni zarobljenika i to je u historiji registrirano kao „Martovski pregovori". U isto vrijeme, a bilo je to koncem januara 1943. godine, pojedinci iz rukovodstva KPH, u jeku IV ofanzive, obmanjivanjem, pripovijedali su da se CK KPJ odluèio iæi u pregovore s Paveliæem o prekidu neprijateljstva. To su pripovijedali oni koji su „šurovali" sa Zagrebom i to treba jednom jasno reci. Ti isti kadrovi, a o njima æu reæi kasnije nešto više, mene su optuživali da se na Sutjesei nije vodila borba za ranjenike, vec da se èekalo na engleskog oficira za vezu pri Vrhovnom štabu, što je notorna laž. Mladima, onima koji dolaze, treba reèi istinu o svim historijskim dogaðajima, bez obzira o kojima je rijeè, pa ako sam i ja u pitanju. Bojimo se istine, ne svi, ali mnogi da.
Mene optužuju sada i zbog odreðivanja granica izmeðu republika, a posebno moji Hrvati. Kažu, Tito nam je uzeo „naše", a tražili su Hebrang i društvo, da se Hrvatska proteže do Zemuna. Ja nisam odreðivao granicu, to je èinila komisija, ali, iako to znaju, i dalje sam Hebrangovim istomišljenicima na „nišanu". Ne znam zašto? Njima nije dovoljno što su i Dilas i Vicko javno rekli da ja nisam imao nikakvog utjecaja na odreðivanje granica.
Drugovi, još jednom èestitke po povodu godišnjice stvaranja naše slavne Armije.
Vidim da ste juèer posle podne bili aktivni. Iz informacija, koje sam dobio od Vlade, Laze, Koste i Ljubièiæa, sinoæ prije veèere, zakljuèio sam da vam je puno toga jasno. No, iz pitanja dobivenih informacija, vidim, ima toga podosta što vas interesira i želite odgovore, a konstatiram da su i pitanja konstrukrivna. Evo što sam, po vašim upitima, zakljuèio da želite, od mene vašeg vrhovnog komandanta, èuti. Odgovore na ova, za vas, kljuèna pitanja: Gdje je Jugoslavija u nekom novom ratu. Istine i ispravci nedovršenih iskaza o našim historijskim dogaðajima. Pitanja našeg posljeratnog nejedinstva ne volim, posebno poslije mog istupa u Splitu 1962. godine. Da li Jugoslavija ima pet ili šest narodnosti? Tko je i zašto optuživao Gošnjaka? Terorizam i diverzije - primjer „Bugojanske grupe" i istinu kako su došli u zemlju. Aktivnost stranih obavještajnih službi na našem prostoru? Goli otok? Blaiburg i još neka pitanja iz našeg rata.
Ne znam hoæu li vam moæi odgovoriti na sva pitanja. Ako ne, tu su danas Vlado, Lazo i Kosta pa æe mi oni pomoæi da dobijete odgovore na vaše upite.
Prvo, gdje je naše mjesto u buduæem ratu? Odgovor na to pitanje traži i uvod i konkretan odgovor. Vi ste vojnici i pripadate istoj partiji kao i ja, vjerujem da æe moj odgovor na ovo pitanje biti adekvatan i vašem odgovoru, odgovoru svakog od vas. Izuzetak bi bio u sluèaju napada na našu zemlju. No, ako doðe do rata izmeðu dva bloka, naša neutralnost je upitna. Jasno da æu reæi da æemo braniti socijalistièke zemlje. Možda netko od vas to misli i na 1948. godinu i sukob sa Staljinom. Morate, drugovi, znati, i neka vam je to uvek na pameti, kojem brlogu mi pripadamo, gdje nam je mjesto, a morate znati i to da se po koji put „vuèiæi iz brloga" poèupaju a to nije tragedija. Mislim da ste shvatili moju poruku, pa ne želim, zbog vremena o tome opširnije. Morate znati da ni SSSR, a ni naši susjedi, èlanice Varšavskog pakta nemaju nikakvih pretenzija prema našoj zemlji, što je znaèajno za naše politièke prilike danas. No, sada, pri kraju stoljeæa, ne vjerujem u velike svjetske ratove. Ne samo ja, veæ i mnogi od vas. No, dobro je znati i odgovor na ovo pitanje, jer nikad se ne zna što donosi sutrašnji dan, rekli bi vojni analitièari.
Bilo je dosta, i na to sam upozoren, žustre rasprave na moje inzistiranje o razjašnjavanju nedoreèenosti nekih historijskih dogaðaja, pa sam usput spomenuo samo neke, koji su ili nedovoljno analitièki, rekao bih površno obraðeni, ili kako je kome od sudionika dogaðaja to odgovaralo, s mnogo nedoreèenosti i poluistine. Vidim da se u raspravu ukljuèio i drug Vlado koji je htio, veæ kako on zna, skrenuti raspravu u drugom c cilju, a to je da za sada u zemlji ima važnijih stvari o kojima treba razgovarati od ovog problema na koji vi tražite odgovor. Da, znam. Ima mnogo težih sada u zemlji aktualnih pitanja za raspravu to je taèno, ali Vlado i vi ne smijete zaboraviti da su mnogi kadrovi, stari i uvijek odani Partiji, optereæeni, baš zbog tih historijskih nedoreèenosti bili optuživani i sada pri kraju našeg i njihovog života dužni smo i to ispraviti. Nije to moj hir, to je nužnost. Historija ne smije biti optereæena neistinama ili poluistinama. Ne možemo mi nikoga optuživati da je kriv za nešto ako je istina drugaèija od one za koju smo se do sada opredjelili. Znam, reæi æete mi, teško je sada, toliko godina poslije rata dokazivati pravu istinu, mnogi akteri tih dogaðaja nisu živi, a historièari æe, na temelju dokumenata to kasnije sami ispraviti. Da, to je lako reæi. Još danas nas ima dosta živih pa je važno da i mi kažemo tko je u pravu, a tko nije. Jer, evo samo jednog primjera, a tièe se mene, koji dokazuje da sam ja u pravu što to forsiram. U stranoj štampi, a i u nekim izdanjima historièara na Zapadu, ne znam èijom „zaslugom" i mene su, a to je prava optužba, ugurali u spisak onih koji su imali kontakte za vreme rata sa Paveliæem i saraðivali s njim. Naime, neki historièari naklonjeni Paveliæu, a tvrdim da im se pamet pomutila, moju navodnu „popustljivost" prema Hebrangu i nerasèišæenost svega što se zbivalo oko njega i zašto mu se nije sudilo, prikrpili su i moje ime nekoj tezi da sam to èinio da se ne bi otkrilo da sam i ja bio u dosluhu sa Paveliæem i da sam za to odobravao Andriji sve što radi. Evo, tu je Bakariæ, pa neka on kaže tko je inicirao i tražio da se Andriji ne sudi, ja, naš Politbiro, ili partijsko rukovodstvo CK Hrvatske na èelu s njim.
Sluèaj A. Hebranga ima širu pozadinu i mnogo se o tome piše na zapadu, a i u emigrantskim novinama. Što je Andrija radio u Zagrebu, na robiji i poslije nje, kakav je imao stav prema ustanku u Hrvatskoj i njegova suradnja sa ustaškim pokretom poznata je historièarima, a i užem krugu našeg rukovodstva. No, malo njih zna da sam ja, maja mjeseca 1941. godine zbog Andrijine „politièke igre" i razgovora koje je on vodio još aprila 1941. godine sa Lorkoviæem i Budakom o stvaranju KP NDH i odvajanju od KPJ, morao bježati iz Zagreba. Da nije bilo dr Sreæka Šilovi-æa, Josipa Kopinièa i Mustafe Golubiæa, koji su me na vrijeme obavijestili što mi se sprema u Zagrebu, ja bih „zagnojio" u tom gradu. Morao sam bježati u Beograd. Naime, ja sam smetao Andriji da ostvari svoj stari plan i odvoji KPH od KPJ. Za moju sreæu „procurila" je informacija da se sprema moja likvidacija. Tu informaciju je kod dr Siloviæa, velikog meštra masonske lože ,,iz-lajo" dr Budak mason, a i Kopiniè i Golubiæ došli su do takvih informacija, pa sam se na vrijeme „sklonio" u Beograd. Mojim „bjegom" iz Zagreba propao je Hebrangov plan o stvaranju KP NDH, jer sam ja u „Proleteru" napisao komentar: „Zašto smo još uvijek u sastavu KPJ?" Sve ovo govorim pred krunskim svjedocima tih zbivanja, Vladom i Kostom i oni mogu posvjedoèiti tu istinu. Da smo 1948. godine, kad je Andrija uhapšen sudili njeniu danas bi njegov sluèaj bio rešen, a zašto nismo, pitajte Bakariæa. Osim toga, kad veæ govorim o Andriji, dobro je tu nešto reæi i o drugim politièkim potezima koje je, po nalogu „svojih" radio, a u vezi su sa ustankom. On, kao predsjednik Vojne komisije CK KPH, bio je protiv ustanka i za pasivizaciju KPH. To je dokazana istina. Svi oni koji su bili za ustanak, za njega su bili „izdajnici", a neki, kao Marko Oreškoviæ, izgubili su glavu jer su protivno Andrijinim nalozima, bez njegova odobrenja pošli i organizirali ustanak. Takva konfuzna situacija u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, poticala je Andriju da sabotira i oslobaðanje „Kerestinaè-kih zatvorenika". Zašto je Andrija, mimo znanja i Konèara i CK menjao plan bijega „Kerestinca" ne znam. Kasnije je Konèara „uvalio" u tu igru, pa je i njegov put u Split prokazao ustaškoj policiji. To se zna, ali se ne zna da je i Ivo Lola Ribar žrtva Andrijine izdaje. Lola mu je smetao jer sam u njega imao povere-nja i odredio ga da nas zastupa kod saveznika, da se bori za priznavanje AVNOJ-a kao legitimne vlasti u Jugoslaviji. To je He-brangu smetalo, pa je svojim „gazdama" u Zagrebu preko šifran-ta Èaèiæa „otkucao" plan leta Lolinog aviona sa Glamoèkog polja. Sve to historièari znaju, nešto je objavljeno ali ono u „rukavicama" da se nekoga ne bi uvrijedilo. No, smræu Hebranga to je još uvijek tabu tema. Mnogi su skloni, posebno u Hrvatskoj, braniti Andriju, tvrdeæi da sam ja taj koji je dao likvidirati Hebranga. Vjerujem da æe i Vlado i Kosta takve insinuacije, na moj raèun, demantirati. Vidite drugovi, svuda su historièari utvrdili da je po nalogu Hebranga, maja mjeseca 1944. godine napisan „Privremeni ustav Hrvatske" u kojem su autori, po njegovom inzistiranju, napisali i dijelove o višestranaèju, o poštivanju privatnog vlasništva - kapitaliste, o vjeronauku u školama, o obaveznom sklapanju bra-
ka u crkvi. Kasnije sam dobio dokument da su autori bili Andrijini ljudi iz HSS-a. I još nešto, kad je u pitanju koncept takvog Ustava, istraživaèi su dokazali da je u tom Ustavu naznaèen i konfederalni status Hrvatske u okviru Jugoslavije. Naime, zastupnici iz Hrvatske u AVNOJ-u morali su dobiti verifikaciju za svoje istupe. Ako bi ZAVNOH, po Andriji dao negativno mišljenje o istupima njihovih zastupnika u AVNOJ-u donete odluke AVNOJ-a ne bi se trebale provoditi u Hrvatskoj. Sto se sve zbivalo s Andrijom poslije rata zna se i o tome neæu govoriti. O cijelosti „sluèaj Hebrang" biti æe objavljena knjiga i to nakon razgovora s akterima tih zbivanja i prije, za vrijeme rata i poslije rata. Zašto to istièem? Radi toga da ne budete u zabludi da æemo zaboraviti i to objaviti. Ono, ako ne zbog historije, to zbog kadrova koji nose našom krivicom „ljagu" krivca.
Da smo zaboravili objaviti neke dokumente o dogaðajima poslije rata primjer je „Blaiburg" i zašto se šutilo o toj nesreæi hrvatskog naroda. Ustaški emigranti i njihovi simpatizeri u ino-stranstvu optužuju mene da sam ja to stopirao, da sam ja naredio ubijanje ustaša, èetnika, domobrana i belogardejaca koji su nakon sloma Njemaèke, do tada njihovih saveznika, bježali iz zemlje bojeæi se kazne za svoje zloèine. Pa zaboga, drugovi, o tome se piše jednostrano, bez analitike, bez dokaza. Postoje moje depeše, tu je Kosta pa može potvrditi, o zabrani kažnjavanja zarobljenika bez suda. Znam da Kosta, krunski svedok, ima cjelokupnu dokumentaciju o „Sluèaju Blaiburg" i trebalo bi, jasno sa dokumentacijom koju poseduju Englezi i Amerikanci, to objasniti. Mi šutnjom kao da potvrðujemo što emigrantske štampe o tome pišu, a pišu što je i što nije istina, onako kako njima sada odgovara. Ja znam samo jedno, kad sam poslije rata o tome razgovarao s Churchillom i što se sve piše u emigrantskoj štampi, a i govori o tome, da mi je Churchill odgovorio: „Maršale, pustite ih neka pišu i govore. Mi Englezi, a i Amerikanci, znamo tko je kriv za tu tragediju. Mi smo, u svojim službenim biltenima, javno rekli da je za pogibiju tih nesreænika kriv Paveliæ koji je iz Hrvatske pokupio sve što je mogao, da spasi sebe i svoje. Da nisu slušali Paveliæa mnogi od njih i danas bi bili živi." Da, tako mi je rekao Churchill. Postoje dokumenta ne samo kod nas, veæ i kod Engleza i Amerikanaca, da je svoju vojsku, ne samo ustaše koji su bježali zbog zloèinstva, Paveliæ i njegovi generali su i domobrane, mobilizirane pred kraj rata, obukli u ustaške uniforme i da sa djelom graðanstva bježe pred komunistièkim „osvetnicima" kako su plašili narod i pripremali za bijeg. Zamislite, pa i deset hiljada Ðujiæevih èetnika bježalo je preko Zagreba, s Paveliæevom dozvolom u tom povlaèenju. Strah od kazne „pobratio" je Paveli æa i Ðujiæa, a oba su tada bili na spisku ratnih zloèinaca. A sada nas i ustaše i èetnici optužuju za „Blaiburg". Mislio je Paveliè, a to potvrðuju i dokumenti, da æe sa nekoliko stotina hiljada, što vojske, što civila, imati moguænosti pregovarati sa Englezima i Amerikancima na ravnopravnoj bazi. Prevario se i kada su Englezi tražili da predaju oružje, Paveliæ i njegovi generali su to odbili. Tada je u povlaèenju najviše poginulo ustaša i domobrana koji su pokušali proboj, ali su u okršajima sa našom Armijom, koja im je pripreèila proboj, zaustavljane. S druge strane, više hiljada te vojske u rasulu poginulo je i od mitraljiranja engleske armije, koja je dobila zadatak spreèavanja proboja prema zapadnim saveznicima. Sam Paveliæ napisao je, odmah poslije rata, da su za „Blaiburg" najviše krivi Englezi, da bi na kraju konstatirao: „Englezi me nisu htjeli prihvatiti jer im to nije bilo u interesu. Oni su veæi krivci za tu našu katastrofu od Titovih partizana". No, da ja neduljim o toj temi, ja sam se dogovorio sa generalom Ljubi-èièem da se historièarima dadu sva dokumenta o Blaiburgu i da oni nauèno, jasno, uz uvažavanje kazivanja krunskih svjedoka, dadu objektivan sud o tim dogaðajima.
Kad sam veæ naèeo temu da govorim i o aktivnostima emigrantskih, da li èetnièkih ili ustaških, organizacija, da nešto kažem i o teroristièkim aktivnostima emigracije na prostoru Jugoslavije. Nakon Bugojna i ubaèenih terorista koji su pokušali stvoriti pomutnju u tom prostoru u BiH, a dijelom i u Hrvatskoj, odluèili smo da se više angažiramo u spreèavanju upada emigrantskih terorista u našu zemlju. Zašto? Odgovor je jednostavan. Bolje da ih sprijeèimo kad se pripremaju za napade na njihovom prostoru, nego da dozvolimo da stradaju naši graðani u zemlji. Sa ministarstvom SUP-a dogovorena je strategija takvih akcija i nadam se da æe takvih upada, kao na primjer „Bugojanske grupe" biti mnogo manje, rekao bih nijedna. Sada, kada smo detaljno analizirali „Bugojanski sluèaj" utvrdili smo da su svi iz te grupe imali naše originalne pasoše, a prema istrazi i brojevi pasoša, a i serije, bili su u posjedu republièkog SUP-a u Zagrebu. Kako i tko ih je dao njima, nitko nije do sada, toliko godina istrage, otkrio krivca. Bilo je nekoliko osumnjièenih pod istragom, a koliko znam dokaza za krivnju nije bilo. No, sada kad želimo i radimo a u tome smo uspjeli da terorizam sa našeg „praga" prenesemo na njihov „prag", sada nas optužuju za likvidaciju emigranata, za „osvetu" i tome slièno. Ne želim polemizirati s njima tko je u krivu, a tko je u pravu, neka prestanu planirati teroristièku aktivnost, pa neæemo ni mi biti „osvetnici" za takva njihova dijela. Rekao sam generalu Herljeviæu: „Nigdje prvi, a kad ste sigurni da planiraju takve akcije, spreèite, da to osujetimo na vreme.
Ovdje je bilo puno upita i za naše prilike u zemlji, a posebno kad su u pitanju nejedinstvo našeg vrha poslije rata. Da ima razlièitih mišljenja o pojedinim planovima, kad su u pitanju investicije ili razvoj, to je normalno. No, kad se dogovorimo, nakon rasprava, šta èiniti, onda se mora raditi po dogovorenom planu. Meðutim, ja vam moram drugovi reæi da je bilo, a i prije Splita, ne-jedinstva u našem politièkom vrhu, a poslije Splita puno je bilo razlika kad su bili u pitanju ciljevi kako voditi Jugoslaviju. Razlièitosti je bilo izmeðu republika, a mi koji volimo zemlju morali smo puno toga uèiniti da tih razlika bude što manje. Neki naši rukovodeæi kadrovi krivo su shvatili samoupravljanje. Oni su htjeli da oni „samo-upravljaju" a ono što donosi naš parlament, naša vlada, naš CK, to se njih nije ticalo. Ja sam im uvijek govorio, a i sada to tvrdim: „Mi imamo delegatski sistem i kroz njega se moglo utjecati na razvoj ne samo republika, veæ i Jugoslavije kao zemlje". A što se èinilo, posebno, od Splita? Mi smo se jedno dogovorili, a kad bi se drugovi vratili u republike radilo bi se, ne po dogovorenom planu, veæ po njihovim planovima. Trošilo se više nego je država mogla podnijeti, a radnièka klasa „stezala" je kajiš. Kad smo na te èinjenice ukazivali drugovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, onda su mi znali reæi: „Pa, ti nas druže Tito ne razumiješ. Mi samo želimo èiste raèune, ništa drugo." Da su želili Èiste raèune ja bih ih shvatio, ali oni su željeli da žive raskošno, da troše više nego što u „kasi" ima. To su drugovi htjeli. Najviše je bilo svaðe oko sudbine državnog kapitala i prava i obaveza nastalih amortizacijom tog kapitala u toku niza godina. I Hrvatska i Slovenija, misleæi da oni najviše daju za razvoj zemlje, vršile su pritisak da se naprave „èisti raèuni" i izvrši likvidacija državnog kapitala. Ja sam im tvrdio da æe državni kapital biti likvidiran nakon ustavnih reformi koje su u toku. No, politièka platforma zemlje bila je jedna stvar, a platforme republika druga, u toku razgovora tih reformi. Osim toga, razlièite idejne i politièke tendencije tih republika uzdrmale su jedinstvo, ne samo u SK-a u kojem se zaèela frakcijska borba za vlast, veæ se proširila teza da treba legalizirati pravo da svaka republika ima svoj program koliko æe odvajati za razvoj zemlje. Neizbježna posljedica takvog naèina i slika politièkog djelovanja uveliko je pojaèana frakcijskom borbom u republikama. Republièka rukovodstva održavala su i tajne sjednice na kojima se „razraðivala" taktika takve politièke aktivnosti. Tvrdili su zagovorenici takvih aktivnosti nama ne treba centralizam, mi želimo ustavne promjene, mi želimo suverenost u sklopu federacije. Pa i kurs VIII i IX kongresa SKJ bio je da se sve više obaveza i jaèanja suverenosti prenese na republike, a to je otvorilo pitanje kako æe „funkcionirati" savezna država u kojoj njene èlanice - republike imaju suverenost. A što je nastalo nakon toga? Trošilo se bez kontrole, a u zemlji su nastale konfrontacije koje su trajale do 1972. godine i ja nisam vidio rješenja tih kriza. Ja sam bio prisiljen javnim istupima ukazati na te probleme. No, kod nekih mojih suradnika, a posebno Kardelja, nisam nailazio na razumjevanje. Èak što više, marta mjeseca 1962. godine, kad se raspravljalo o tim devijacijama ja sam ponudio ostavku, ali ona nije prihvaæena. Došao je i Split i tu me je Bevc oponirao. Nije htio da otvoreno govorim o stanju u zemlji. Poslije Splita on bi odlazio po zemlji i govorio suprotno od mog govora. To je mene naljutilo i naši su odnosi „zahladili". Tu je Vlado i on æe Vam reæi što se zbivalo u zemlji u to vrijeme. Iz godine u godinu, stanje se pogoršavalo, jedinstvo zemlje bilo je ugroženo. Ekcesna situacija èesto je ugrožavala integritet zemlje. Jaèao je nacionalizam a svi znamo što se u zemlji zbiva njegovim bunjenjem. Došao je i IV plenum o kojem æu govoriti kasnije, dvije godine poslije studentski nemiri, da bi se 1969. zbila „Cesna afera u Sloveniji". Èelni èovjek Slovenije, Stane Kavèiæ optužuje Mitju Ribièiæa predsjednika SIV-a, da diskriminira Sloveniju prilikom raspodjele meðunarodnog zajma za ceste u Jugoslaviji. Avgusta mjeseca rukovodstvo Slovenije zatražilo je reviziju svih Slovenaèkih obaveza prema federaciji, a iza tih zahtjeva Slovenaèke vlade skrivala se tendencija jaèanja republièke državnosti. Tu politiku je podržala i Hrvatska. Našli smo se u škripcu i SIV je morao popustiti. Slovenija je dobila što je planirala. I dok smo smirivali situaciju u Sloveniji, u Hrvatskoj jaèa nacionalizam i sve se, a to vam je poznato, završava padom i ostavkama èelnih ljudi ove republike.
Daljnji tok zbivanja u zemlji bio je usredotoèen na donošenje novog Ustava. Ja sam bio za novi Ustav, ali ne ovakav kakav je donesen. Bio sam protiv davanja državnosti pokrajinama i dijelovima Ustava koji omoguæuju republikama izdvajanje iz federacije bez dogovora s ostalim republikama, odnosno referendumom cijele zemlje. I tada, a i sada vam ponavljam da æe to „zlo" od ovih ustavnih prava pokrajina razbiti Jugoslaviju. Pri donošenju Ustava rekao sam i Bevcu i Vladi a i cijeloj ustavnoj komisiji, da su me nadglasali oni i Kardeljevi istomišljenici, ali da æu ih ja za 3 do 4 godine demantirati i dokazati da imam pravo. Da sam imao pravo dokazuje i ovo stanje na Kosovu, ali i u cijeloj zemlji. Ako vi, naša Armija ne budete radili na koheziji jedinstva, poslije mog „odlaska" sumnje æe se moje i „zle" slutnje obistiniti. Zašto vam to govorim? Moji su me drugovi suborci još šezdesetih godina, odmah poslije Splita, a znajuæi za sukobe na vrhu, upitali da li sam se odluèio za mog nasljednika. Da odmah napomenem, niti jedan
od njih, a bili su kod mene: Leskovšek, Cazi, Gošnjak, Kopiniè, Pucar i Veselinov, a nisu pretendirali na tom mjestu. Naime, bilo je znajuæi o kadrovima pa su mi zamjerili da biram kadrove po želji Steve ili Bevca, a da se manje konzultiram s njima, a i drugim mojim suborcima. Tada je od njih, mislim Luka, spomenuo da bi trebali školovati i „odgajati" kadrove koji æe posle nas voditi državu. Tada je Cazi, onako iz „šale" rekao: „Pa druže Tito i Ti trebaš imati svog nasljednika. Imamo dobrih mladih kadrova pa ti biraj pravog". Da Cazi je to rekao u šali, ali ja sam ga ozbiljno shvatio. Sutradan, kad sam bio sam, razmišljao sam o tome i onako sam u sebi rekao: „Pa, Stari, i ti si trebaš odrediti nasljednika". Razmišljao sam i stavio na papir nekoliko mlaðih, veæ iskusnih rukovodioca i odluèio sam se na njih dvoje Mi-ku Tripala i Ratu Dugonjiæa. Pišuæi prisjetio sam se i na Ivu Lolu Ribara, jer sam uvijek u šali govorio, a mislim da sam to rekao i Kopinièu, da æe on biti moj nasljednik. Ta informacija „pro-curila" je za vreme rata, pa se Hebrang našao pogoðen da sam Lolu veæ izabrao za svog nasljednika. Možda je i to bio uzrok da se Andrija odluèio na osvetu i organizirao je likvidaciju Lole. O mom nasljedniku nikom nisam govorio osim Jovanki, a ona je to, kako mi je tvrdila, iz šale, rekla Stevi taj podatak odmah je ,,pro-curio" do Vlade i Bevca i oni su oboje bili protiv Tripala, a za Dugonjiæa se nisu izjašnjavali. I Dilas je, prije par godina, u stranoj štampi objavio: „Tito je bio svjestan da iza sebe ne ostavlja nasljednika". Da imam namjeru za nasljednika odrediti Tripala, ta informacija došla je i do Mike, ali se nije dao „isprovocirati" da zna taj podatak. No, u dva navrata ja sam javno istupio, a u vezi je bilo s nasljedstvom. Bila je 1964. godina kad je u našoj zemlji boravio Naser. Ja sam u delegaciju odredio i Tripala. I dok je on èekao u salonu, on ne razmišljajuæi sjeo je na stolicu odreðenu za mene. Vidjevši da je uèinio grešku skoèio je sa stolice a ja sam", da ga ohrabrim rekao: „Vidim nestrpljiv si, veæ bi zauzeo moje mjesto." A drugi put, na proslavi Kardeljevog roðendana, Bevca mi je dobacio: „Vidiš stari one mlade, kako su nestrpljivi. Htjeli bi preko reda da doðu na naša mjesta." Time je Bevc dao Tripalu do znanja da sam se odluèio na njega - svog nasljednika. A, vjerujte drugovi tu je Vlado i on najbolje znade tko je Tripala „odvukao" u vode nacionalista. Moje mjesto prepustit æu onome tko æe se najviše boriti za jedinstvo i integritet Jugoslavije.
Vas kao vojnike vjerujem interesira i sluèaj Ivana Gošnjaka i zašto je on otišao. Duga je to prièa, ali ona ima i poèetak i kraj. Još u decembru 1966. godine kad je pao Rankoviæ, u Bijeloj vili održan je sastanak s vojnim vrhom, na kojem su generali Ivan Rukavina i Bogdan Orešèanin inzistirali na reorganizaciji JNA i konceptu TO u republikama. Gošnjak je bio protiv, a podržavao ga je general Neneziæ. No „lavina,, reorganizacije Armije je krenula. Rukavina i Orešèanin imali su podršku Bakariæa i Kardelja. Osim toga, i Vlado je bio stalno u sukobu sa Gošnjakom od 1944. godine i njegovim izborom za sekretara CKH. U drugim republikama Gošnjaka su smatrali ruskim èovjekom, ali nikad nisu mogli dokazati da je „rusofil". U proljeæe 1967. godine predlagali su Ore-šèanina za ministra. Ja nisam pristao i Gošnjak je i dalje bio ministar. Videæi da nemam republièke podrške posebno Slovenije, Hrvatske i Makedonije, ja sam odluèio da Ivan ide u penziju, posebno zbog njegovog stava prema TO. Njegovo mjesto dobio je Nikola Ljubièiæ, iako je i sam Gošnjak predlagao Orešèanina. Odmah po donošenju novog Ustava Gošnjak je i službeno penzioniran.
Sudbinu Gošnjaka doživio je i Rankoviæ više godina ranije. Marka se optuživalo za prisluškivanje, za izdaju, a sve to bilo je, moram priznati sada „farsa" uz htjenje nekih rukovodeæih ljudi da Marka maknu. Njega su optuživali da je htio ubiti Kardelja u lovu, a dokazano je da ga je ranilo odbijeno zrno Veselinova, tvrdnja je generala Kreaèiæa. Evo drugog „bisera" kad je u pitanju Rankoviæ. Mene su braæa Miškoviæ, Stevo i još neki plašili da æe me ubiti „moji" za vrijeme IV plenuma. Obukli su mi pancir košulju, a to je izgovor da budem ubijeðen u urotu „optuženih" protiv mene. Kad sam to na Brionima rekao Gošnjaku on se nasmijao i rekao mi: „Pa i meni su rekli da æe me ubiti, a ja Ai-sam obukao pancir košulju." Vidite ja sam bio ubijeðen da sam prisluškivan, a to je bila meni „podmetnuta" informacija baš od onih koji su me ubjeðivali da æe me ubiti. Kad sam od mog prijatelja Kopinièa dobio pismo, a donela mi ga je njegova supruga Stela, tada sam vidio da sam prevaren. Za ureðaje prisluškivanja u mom kabinetu nalog je dala Jovanka, a za Kardeljev njegov šef kabineta dr Vratuša. Razlog je bio da se snima što dogovorimo kako ne bi bilo razlika u donesenim odlukama. Osim toga, sve vile i rezidencije u kojima su odsjeli državnici za I konferenciju neangažiranih bile su ozvuèene i tu su ureðaji ostali i kasnije. A, vidite za sve se optuživalo Marka. I kad sam dobio to pismo od Kopinièa ja sam dao nalog za aboliciju iako su i Bevc i Vlado bili protiv. A zašto je pao Marko? On je smetao Kardelju, mislio je da æe on biti moj nasljednik. Jer, dok je Kardelj bio za stalne reforme, pa i onda kad nisu bile potrebne, Marko je bio sklon da se ne ide u reforme kad to nije bilo potrebno. Moram priznati da na Plenumu pad Rankoviæa nije primljen s oduševljenjem i to me je zabrinjavalo, ne zbog prisluškivanja, veæ zbog moguæih nedaæa u zemlji. No, moram vam reæi da je Marko sve to primio stojiè-ki i nikada nije htio komentirati op |
_________________
RATNIK |
|
| [Vrh] |
|
 |
Yugo_79
Pridružen/a: 02. 11. 2004. (19:46:49)
Postovi: 455
|
| Postano: 23.05.2005, 15:34 Naslov: |
|
|
Zanimljiv govor...
Mozes li Gorane navesti izvor ovog dokumenta? Mozes li na bilo koji nacin potkrepiti autenticnost poslednjeg Titovog dogovora (npr. da li posedujes kopiju dokumenta, snimak, arhivske podatke, gde je sve citiran, od koga je citiran itd). U pitanju je dokument od velike istorijske vaznosti i voleo bih da saznam vise...
Pozdrav!
_________________
Svi smo mi pomalo Jugosloveni |
|
| [Vrh] |
|
|
omer
Pridružen/a: 02. 11. 2004. (16:42:45)
Postovi: 540
|
| Postano: 06.09.2005, 20:30 Naslov: |
|
|
Mislim da sam nasao nesto o tome.
ODGOVOR CENČIĆU I CENČIĆIMA
--------------------------------------------------------------------------------
GLAS ISTINE - list Društva za istinu o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji 1941-1945
<<<<<
Kada se pojavila knjiga "Titova poslednja ispovest" Vjenceslava Cenčića, štampana u Beogadu, u Društvu za istinu o antifašističkom NOBu u Jugoslaviji odlučeno je da se odgovori knjigom kako bi se argumentovano demantovale izrečene neistine i razobličili falsifikati na kojima se gradi konstrukcija navodne Titove ispovesti.
Posle dužeg rada, za štampu je pripremljena knjiga "Velika podvala - Cenčić podmeće Titu izmišljene stenogrrame" koja će uskoro biti dostupna javnosti. Već u predgovoru ukazuje se da se Cenčićeva knjiga zasniva na tri izmišljena stenograma, kao i na motive zbog kojih je pisana. Posle
uvodnog teksta "Knjiga falsifikata, neistina i intriga", koji je napisao Raif Dizdarević, predočavaju se ključni dokumenti - stvarno Titovo izlaganje u Karađorđevu 21. decembra 1979. godine i sastav delegacije Oružanih snaga SFRJ koja je tom prilikom razgovarala sa Titom.
Reč se zatim daje svedocima - učesnicima pomenutog razgovora i neposrednim Titovim saradnicima. U tom odeljku knjige nalaze se i:
• Lične beleške nekadašnjeg saveznog sekretara za narodnu odbranu generala Nikole LJubičića "Sa Titom od 15. avgusta do 23. decembra 1979. godine";
• Prilog admirala Branka Mamule, tadašnjeg načelnika Generalštaba JNA "Odgovomo tvrdim da ništa iznijetog u Cenčićevoj knjizi Tito nije rekao pred vojnim vrhom u decembru 1979", kao i još nekoliko pisama i ranije objavljenih Mamulinih reagovanja na pomenutu knjigu, uključujući i Cenčićev odgovor Mamuli;
• Presek rasprave o Cenčićevoj knjizi vođene u Zvezi borcev Slovenije koji je priredio general Ilija Radaković, nekadašnji pomoćnik i zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu i učesnik u razgovoru sa Titom 21. decembra 1979;
• Osvrt nedavno preminulog generala Džemila Šarca, tadašnjeg podsekretara u SSNO;
• Tekst "Moj poslednji susret s Titom" generala Daneta Petkovskog, tadašnjeg zamenika saveznog sekretara za narodnu odbranu;
• Tekst "Titova poslednja ispovest" generala Branka Jerkiča, tadašnjeg komandanta teritorijalne odbrane Slovenije i istoimeni komentar Milivoja Pisara.
U knjizi se nalaze i prilozi, odnosno izjave tadašnjih Titovih neposrednih saradnika - savetnika za štampu u Titovom kabinetu Blaže Mandića, šefa i zamenika šefa Protokola Predsednika Republike Antona Laha i Vojislava Vučićevića, tekst Miloša Minića koji je tada, pre i za vreme Šestog samita nesvrstanih u Havani, bio u stalnom kontaktu sa Tttom.
U ovom poglavlju knjige koje nosi naslov "Svedoci govore", nalazi se i beleška o razgovoru sa Berislavom Badurinom, tu je i komentar o Cenčićevoj knjizi koji je dala nekadašnja Titova supruga Herta Haas a ona je priložila i izjavu o Josipu Kopiniču. Data je i polemika nekadašnjeg ministra inostranih poslova SFRJ Josipa Vrhovca sa Vjenceslavom Cenčicem, dok general JNA Milan Šijan odgovara na pitanje ko je ubio Marka Oreškovića.
U poglavlju "Reagovanje javnosti na Cenčićevu knjigu" nalaze se, između oslatalog:
• Polemika dr Zorice Slipetić, nekadašnje direktorke Inslituta za radnički pokret Hrvatske sa Cenčićem ("Titov politički testament iz lažiranih stenograma");
• Pismo Biljane Kovačević-Vučo, ćerke generala Veljka Kovačevića, povodom Cenčićeve knjige:
• Prilog "Neistine o smrti generala Koste Nađa" Georgija Jovičića, generala, nekadašnjeg sekretara Opunomoćstva CK SKJ za JNA;
• Tekst prenet iz podgoričkih "Vijesti" u kome novinar i publicista Boro Krivokapić tvrdi: "Cenčiću, Krležine (sada i Titove) riječi su iz moje knjige 'Pitao sam Tita'.
U poglavlju "Reč istoričara" objavljuju se prilozi dr Pere Damjanovića, Radomira Ljake Vujoševića, akademika Petra Strčića, Abdulaha Kosovca, dr Dragoljuba Petrovića, dr Nikole Anića, dok su u završnom poglavlju dati dokumenti koji potkrepljuju osnovne teze knjige.
Redak primer falsifikata
U beogradskom hotelu "Metropol", 23. marta 2001, promovisana je knjiga Vjenceslava Cenčića "Titova posljednja ispovijest".
Promocija je bila, u izvesnom smislu, neobična. Umesto uobičajenih izlaganja dva-tri promotera, ovoga puta je o Cenčićevoj knjizi otvorena diskusija koju je vodio Milomir Marić (novinar, publicista). Odmah su se iz publike javili pojedini ljudi koji su svojim ocenama, ili postavljanjem pitanja, poveli raspravu o knjizi. Stekao sam utisak da je deo tih ljudi bio već unapred angažovan za takva, u osnovi, pohvalna izlaganja, mada je u diskusiji bilo i kritičkih opaski. Tako je, između ostalog, osporen način ubistva Marka Oreškovića, vođe ustanka u Lici 1941, koga su, po Cenčiću, ubili partizani. Slično se čulo i o načinu likvidaci|e Rade Končara, sekretara CK KP Hrvatske.
Na osnovu ovih saznanja, zaključio sam da je reč o problematičnoj knjizi, što sam rekao i Cenčiću. Kazao sam mu da se njegova knjiga bavi istorijskim činjenicama, ali u njoj, kako vidim, ima mnogo netačnosti i iskrivljavanja. Cenčić mi je odmah odgovorio da se ona zasniva na stenogramima i drugim dokumentima.
Kada sam, kasnije, temeljitije pročitao ovu knjigu, sve moje pretpostavke i sumnje su se potvrdile. I to višestruko!
Glavni sadržaj knjige je pokušaj diskreditacije Tita kao vodeće ličnosti jugoslovenskog revolucionarnog pokreta, a lime i umanjivanje značaja našeg celokupnog antifašističkog NOP-a i njegovih vrednosti. Za to se koriste različite varijante falsifikovanja činjenica. Izmišljaju se događaji koji se nisu dogodili, partizanskom pokretu pripisuju se nečasni metodi, direktnim lažima ili suptilnijim iskrivljavanjima obezvređuju se pojedine ličnosti, pre svega Josip Broz Tito i njegovi saradnici i saborci. Na udaru su posebno njegovi saradnici iz Slovenije i Hrvatske koji se, pojedinačno i svi zajedno, optužuju i kao glavni vinovnici kraha SFRJ. Na njih se baca glavna krivica i za najnovije besmislene ratove, kao i za sva zla koja su nas u njima i sa njima snašla. Očita je namera autora i njegovih pokrovitelja da se uzroci i krivci za izazvane strahovite tragedije, koje su zadesile jugoslovenske narode pri kraju XX veka, traže izvan Srbije i mimo njenih tadašnjih lidera!
(Iz teksla dr Pere Damjanovića "Cenčićeva krijiga - redak primer falsifikata" priređenog za knjigu "Velika podvala") |
|
| [Vrh] |
|
|
stric
Admin
Pridružen/a: 31. 10. 2004. (14:25:29)
Postovi: 2868
Lokacija: SFR Jugoslavija
|
| Postano: 06.09.2005, 22:04 Naslov: |
|
|
Toliko o "istini" !
Ipak se nadam da ce Ratnik naci svoj mir ,da li u Haag-u ili na NZ !
Ne malo ljudi su ga manipulisali i jos i dan danas manipulisu sa njim !
Jedan od najocitih primjera unistenog zivota , vjere ,nade ...
Mnogo je se knjiga napisalo ,jako mnogo ,nazalost najveci dio njih
poslije 90' su sluzili samo jednom cilju ,umanjivanju Titove licnosti
u korist Slobodana Milosevica i njegovih "saradnika" !
Mislim da svima treba da bude jasno zbog cega je se to radilo ,i zbog
cega je Milosevic preostali dio zemlje nazvao SR Jugoslavija ¨!!!
Ja vjerujem da je drug Tito imao veliku podrsku (i jos dan danas ) u
Srbskom narodu ,samo na ovaj nacin ,vaga je mogla pretegnuti u
korist Slobodana Milosevica i njegovih politickih ambicija (opravdanje
sacuvanja Jugoslavije   ) .
Nisu ni drugi puno bolji (Tudjman,Drnovsek,Mesic,Izetbegovic - a prije svega
tadasnji vrh SFRJ ) ,samo zato sto nisu SPRIJECILI MILOSEVICA !
Vjerovatno je i mnogima od njih bilo u korist razbijanje nase zemlje !
Presjednik Mesic ,se ,kako se meni cini ,polako vraca sa svog "mracnog"
puta ,i mislim da se i kaje za odredjene dogadjaje !
Nadam se samo ,da se nedogodi jos jedan "preokret" !
Toliko o istini ....
I zato ...
HASTA LA VICTORIA SIEMPRE !!!
 
_________________
PROLETERI SVIH ZEMALJA , UJEDINIMO SE !!!
slobodna jugoslavija.ORG
 |
|
| [Vrh] |
|
|
borivoje
Pridružen/a: 28. 09. 2005. (13:25:40)
Postovi: 27
|
| Postano: 28.09.2005, 13:55 Naslov: |
|
|
radi se o notornom falsifikatu, kojemu je cilj prikazati da je tito u stvari preteča slobodana miloševića i da sloba na taj način pridobije dio srpskog naroda koji simpatizira tita. u tom je milošević na žalost dijelom i uspio, jer su ga podržavali i mnogi srpski partizani, komunisti i kadar jna, čak i onda kad je koalirao sa najodvratnijom reakcijom poput šešelja i svojom politikom razbijao jugoslavensko jedinstvo. to će ostati trajna mrlja na komunističkom pokretu srbije, jednako kao i sam milošević, jer je iznjedrio iz sk srbije.
najzanimljivije poglavlje je ono o hebrangu, koje vrvi glupostima. naime, pitanje hebranga još je za bivše jugoslavije i titova života ponovno postavljeno. postavio ga je jedan od generala iz nov-a, ivanković-vonta. čini se danas ipak, da je slučaj hebrang bio greška (i najbolji griješe). naime, iako je zbog pitanja statusa hrvatskog jezika i općenito hrvatske u fnrj došao u sukob s titom, hebrang vjerojatno nije bio zavjerenik. titove odluke o smjeni prihvatio je lojalno, kao što je to činio uvijek, pa i onda kad se s njime nije slagao. no poznato je odnedavno da je staljin htio vrbovati hebranga, i to ga je koštalo glave. naime staljin je prilikom posjeta jednog jugoslavenskog izaslanstva u kojem je i hebrang bio, znajući za njegove nesuglasice s titom prema hebrangu imao poseban tretman. on je tražio ljude unutar jugoslavije na koje bi se oslonio prilikom uklanjanja tita. tako je 1948. i hebrang posto sumljiv, a tada je i sumnja bila dovoljna da čovjek nadrapa. znalo se da se razišao s titom, znalo se da ga je staljin htio vrbovat, znalo se i da je ličnost koja ne trpi lako tuđi diktat- i došlo se do zaključka da je staljinov agent. treba shvatiti kakva je užasna atmosfera bila u jugoslaviji te 48.e izazvana staljinovim napadom, da se razumije beskonačna sumnjičavost prema svakome u tadašnjoj jugoslaviji. no sudeći prema svjedočanstvima iz tadašnjeg hrvatskog vrha, nije baš bilo čvrstih dokaza za suradnju sa staljinom, a kamoli s ustašama. hebrang je vjerojatnije, iako nezadovoljan, ostao lojalan partiji i titu. u falsificiranom titovu govoru odozgo iznosi se i njegova želja da odvoji kph od kpj, no zna se da je upravo i te 41.e ostao do kraja lojalan titu, iako je za odvajanje tada mogao i dobit potporu moskve (sssr je, mnogi ne znaju, priznao ndh, jer je do lipnja 1941.e bio saveznik hitlera). neki njegovi govori na sjednicama zavnoha u kojima ističe važnost jugoslavenske federacije za hrvatsku državnost to posebno negiraju. danas se njegove riječi posebno potvrđuju kad buržoazija sustavno rasprodaje hrvatsku i pretvara je u banana republiku svjetskome kapitalu.
no 1948. je bila luda godina, kad je biti sumnjiv značilo biti kriv, posebno ako si imao jake neprijatelje unutar partije, što hebrang svakako jest. ne može se ni danas pouzdano tvrditi je li ili ne bio kriv, no svakako je vjerojatnije ovo drugo, samo se te 1948., na uraganu koji je pogodio jugolsaviju, nije tako činilo. |
|
| [Vrh] |
|
|
Jastreb
Pridružen/a: 29. 10. 2004. (08:08:39)
Postovi: 548
Lokacija: SFR Jugoslavija
|
| Postano: 28.09.2005, 14:10 Naslov: |
|
|
Borivoje dobro nam dosao i hvala na tvom prvom postu.
Drugarski pozdrav Jastreb
_________________
Cuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga. |
|
| [Vrh] |
|
|
|
|
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.
You cannot attach files in this forum
You can download files in this forum
|
|
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
